Uskrs


Presentation1

Budite blagoslovljeni
u ovim danima Kristova stradanja,
vjerni i ustrajni u jauku ljudskih rana,
dostojanstveni pred sudom nevjere i zlobe
i vječni pred križem vjerovanja i nade.

Pomolimo se tiho i ponizno,
pred bezgrešnim licem boli, izdaje i osame,
molitvom oprosta i vječne sudbe postojanja.

U zori uskrsnuća,
kleknimo pred sjenom Vječnog
i prinesimo dušu oltaru pokajanja.
Nek nam suze u radost pretoči
i krv čovječanstva s ruku spere.

U božanskom svjetlu otkrovenja
Uskrsni mir i snaga vjere
Nek u svakom domu duše oplemeni
I radost donese.

Dijana

 

 

750 godina Franjevci širili kulturu i dobrotu u Boki


Autor teksta: Miro Marušić
Izvor: Boka News

Naučnim skupom u crkvi Svetog Pavla, krajem protekle godine, proslavljeno je 750 godina prisutnosti Franjevaca u Kotoru i Boki Kotorskoj u organizaciji Provincijalata franjevačke provincije svetog Jeronima u Dalmaciji i Istri iz Zadra i franjevačkog samostana Svete Klare iz Kotora.

Franjevci 750 godina u Kotoru – naučni skup, proslava

Na čitavom području Boke, od Herceg Novog do Kotora, tokom više od sedam stoljeća djelovalo je 18 franjevačkih samostana, hospicija, kao i tri samostana u Budvi. Franjevci su prvobitno obavljali svoju pastoralnu djelatnost, propovijedali evanđelje, slavili eukaristiju, sakramente i bili uvijek aktivni u širenju kulture. Kao jedini muški red koji je preživio francusku okupaciju i devastaciju regije, 1814. godine, Franjevci otvaraju školu. Njihov doprinos na polju kulture grada Kotora i Boke Kotorske je nemjerljiv.

Continue reading “750 godina Franjevci širili kulturu i dobrotu u Boki”

Prva hrvatska tiskana knjiga


0-1456123705

Prije točno 533 godine tiskana je prva knjiga na hrvatskom jeziku. Misal po zakonu rimskoga dvora tiskan je 22. veljače 1483. godine na uglatoj glagoljici. Osim što je riječ o prvoj hrvatskoj tiskanoj knjizi, to je ujedno i prvi misal u Europi koji nije tiskan latinicom i na latinskom jeziku.

S obzirom da je hrvatski prvotisak tiskan samo dvadeset i osam godina nakon Gutenbergove Biblije, on potvrđuje kulturni i društveni napredak Hrvatske u drugom dijelu 15. stoljeća. Točno vrijeme tiskanja navodi se u završnoj bilješki, kolofonu Misala po zakonu rimskoga dvora, ali se ne spominje mjesto tiskanja ni nakladnik. Tiskan je u dvobojnom tekstu, u crvenoj i crnoj boji, bez previše tiskarskih pogrešaka.

Misal je bogoslužna knjiga u kojoj se nalaze tekstovi koji se izgovaraju za vrijeme mise, a ova je knjiga najstarija od ukupno šest hrvatskih glagoljskih inkunabula, knjiga koje su tiskane od izuma tiskarskog stroja 1455. godine do 1500. godine. Ukupno je sačuvano jedanaest primjeraka Misala; šest ih se čuva u hrvatskim znanstveno-kulturnim ustanovama, a najstariji primjerak Misala nalazi se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Kako je knjiga digitalizirana, možete je i vi prelistati na stranicama Nacionalne sveučilišne knjižnice, povlačenjem stranica pokazivačem miša. Pogledajte je OVDJE.

Neraspadnuto tijelo Svetog Leopolda Mandića uskoro u Rimu


www.kotorskabiskupija.me:

SV. LEOPOLD MANDIĆ

Kako je već ranije naj­av­ljeno, odred­bom Svetog Oca Franje, pos­mrtni ostaci Sv. Leopolda Mandića i Sv. Pija iz Pietrelcine bit će izlo­ženi jav­nom što­va­nju u Rimu od 3. do 11. veljače. Povod pri­vre­me­noj tran­s­la­ciji sve­tač­kih moćiju jest osobna odluka pape Franje kojom su ova dva sveca iza­brana kao zaštit­nici izvan­redne Svete godine Milosrđa, te je nji­hovo cje­lo­vito živ­lje­nje krš­ćan­ske vjere, svje­do­če­nje Božjeg milo­srđa i lju­bavi, te neumorno slu­že­nje braći po sakra­mentu pomi­re­nja stav­ljeno kao pri­mjer i nadah­nuće vjer­ni­cima cje­lo­kupne Crkve. O tom je doga­đaju rek­tor sve­ti­šta sv. Leopolda Mandića u Padovi u inter­v­juu za Vatikanski radio rekao slje­deće: «Potpuno nepla­ni­rano i slu­čajno, ali dodao bih, dje­lom Providnosti, imao sam pri­liku raz­mi­je­niti koju riječ s papom Franjom na općoj audi­jen­ciji proš­log 22. trav­nja. Kada sam mu poka­zao raz­gled­nicu sa sli­kom oca Leopolda, Sveti Otac mi je odmah rekao: ‘On će biti jedan od zaštit­nika slje­de­ćega Jubileja milo­srđa’. Potom je dodao: ‘Ali i ti tre­baš ispo­vi­je­dati kao on!’. Gotovo upla­šen, rekao sam mu da nas­to­jim biti takav, ali da je teško opo­na­šati jed­nog sveca…Tada mi je rekao: ‘Moraš reći svo­joj subraći da tre­baju ispo­vi­je­dati kao on’. Ovo je doista jako lijepo, jer mi je otkrilo da papa Franjo poz­naje oca Leopolda i nje­gov način, pred­la­žući ga ne samo nama kapu­ci­nima, nego i svim ispo­vjed­ni­cima svi­jeta.» Fra Mauro Jöhri, gene­ralni minis­tar reda Kapucina u okruž­nom pismu upu­će­nom cije­lom Franjevačkom redu tako­đer je pred­sta­vio papinu odluku: «Sveti otac je — piše fra Jöhri – zatra­žio od nas Kapucina da pre­ne­semo u bazi­liku Sv. Petra relik­vije dvo­jice naših sve­taca koji su se naj­više istakli u nji­ho­voj službi ispo­vi­je­da­nja: sv. Leopolda Mandića i sv. Pija iz Pietrelcine. Oni su dvije ikone života pre­da­nih na bez­u­vje­tan način službi navje­šta­nja božan­skog milo­srđa. Papin zah­tjev nam je uči­nio iznimnu čast i od sada pos­tao sna­žan poti­caj da se posve­timo s obnov­lje­nim zauzi­ma­njem ovoj službi, bilo u našim crk­vama bilo na mjes­tima gdje smo pozvani tu službu vršiti.»

Continue reading “Neraspadnuto tijelo Svetog Leopolda Mandića uskoro u Rimu”