Školska predstava:”Verige života”


Preuzmite tekst:

Verige života, tekst

Verige života

Lica:

Najmlađi uzrast:

Srednji uzrast:

Starija djeca:

Dječaci:

Dječaci:

Dječaci:

Djevojčice:

Tripo

Frano

Lovro

Matija

Lucija

Špiro

Stjepan

Marin

Martin

Tonka

 

Jerko

Tonko

Ivo

Sofija

 

Mato

Krešo

 

Marija

 

Jozo

Duh-Život

 

Esperanca

 

(Djeca, oskudno obučena u pocijepanoj odjeći,raščupane, neuredne kose, sjede pognutih glava.Marija gleda prema moru, a Esperanca  prema brdima, dok Tonka, Lucija i Sofija lagano prilaze. Tišina …)

Marija:  Ulazimo šutke u njezin tamni dan,

i tako je tiho ko na kraju svijeta.

Esperanca:  Brda nad morem što je vječno bez kreta

u strašnoj goloti čuvaju njegov san.

(čuju se zvona iz daljine)

Tonka:  A kad se oglase zvona preko voda

Lucija:  Čini se: duše preplašene od noći

Sofija:   Zovu se, plačuć, u velikoj samoći.

1] Frano Alfirević (1903 – 1956): “Boka”

 

 

(Tonka prilazi, dok Sofija, Esperanca i Lucija sjedaju na pod sa ostalima)

Tonka:Miluju mi vali,

Ovu suzu jutarnju

Što mi Gospa obrazima inkolaje,

A dušu tugom napaja.

(Lucija u klečećem položaju prislanja sliku majke i oca na grudi. Ivo ustaje, prilazi Luciji i klekne pored nje)

Lucija: Bolnim vapajem

Grlim ovaj križ samotni

Što mi rukama nejakim

Život predade!

(Ivo uzima sliku od Lucije)

Ivo:  Majko! Oče!

Dom mi je ova gola studen,

A postelja ovaj nijemi kamen!

(Prilazi Tonka)

Tonka: Gdje sad ovu bol da skrijem,

Gdje brata svog da ugrijem?

Martin: Čiju ruku da dodirnem,

Čije srce da prigrlim?

Ivo: Gdje san da usnim?

Matija: Gdje utjehu da izmolim?

Martin: Gdje svjetlost da nazrem?

(čuje se zvuk sirene iz daljine)

Mato:  Frano, jel´ to vapor?

Frano: Ne znam Mato, magla je, ne vidi se ništa…

Tonka: Neke nam sjenke prilaze……

Duh-Život:Gdje ste podanici moji?…Gdje ste da mi glad utolite. Duša mi je ogladnjela, a trpeza prazna!

Martin:Ko si ti što tminom vale uzdižeš?

Duh-Život: Ja sam …Život- vaš gospar!…

Ja sam…Život-vaš krvnik!

Ivo:Izađi, nemani iz te tmine!

Marija:Izađi, ti nezasiti stvore!

Ti-što mi pjesmu mladosti

Sa usana otgnu!

Sofija: Ti-što mi kolijevku spokoja

o stijenama razbijaš!

Duh-Život: Ja sam …Život- vaš gospar!…

Ja sam…Život-vaš krvnik!

Matija:Izađi, izađi da ti dušu rasporenu pred noge bacim!

Marija:Izađi, sotono!Obličje mi svoje pokaži!

Tonka: Izađi, to lice djeci  svojoj pokaži!

Duh-Život: Ja sam …Život- vaš gospar!…

Ja sam…Život-vaš krvnik! Hoohohoooo…

Sofija: Izađi, da ti jaukom našim kožu dotaknemo!

Esperanca: Sudba ljudska, tvoja je igra…

Lucija: Plač  srca, tvoja je pjesma!

Tonka:Tmina duše,tvoja je svjetlost!

Marija: Bolni vapaj, tvoja je uspavanka!

Duh-Život: Ha,ha,hoooo….

Tripo: Tonka, Tonka, strah me…strah me…sami smo…

Tonka:Dođi Tripo, dođi…Ne boj se…Ovdje uvjek vapori dolaze…

Esperanca:Da, ovdje uvjek vapori dolaze…

Matija:I lanterne stare, putnike čekaju…

Duh-Život: Ha,ha,hoooo….

(Tripo i Špiro  bacaju  kamenje na duha)

Lucija:Ne prkosite toj nemani nezasitoj …ne izazivajte sudbu što nas o hridi lomi…Doći će vapor…doći će… Ovdje uvjek vapori dolaze.

Duh-Život: Ha,ha,hoooo….

Duh-Život: Ja sam …Život- vaš gospar!…

Ja sam…Život-vaš krvnik!

Ivo: E, moj gosparu! Možeš urlikati tu do zore. Vidi jadan kakvi smo, nemaš ovdje ni za marendu.

Martin: Ajde, ne plačite  što može uzeti od ove naše sudbe jadne i nevoljne.Kome blijede sijenke trebaju?

(Marin ih miluje po glavi i odlazi sa Krešom. Ulaze u prodavnicu)

Marin: Ke nova, mešte Jozo!

Jozo:  Ajde, mulac ća odavde! Juče sam ti dao štrucu kruva, što ćeš sad? Neću ja vas mulce kotorske ´raniti!

Krešo: E moj meštre Jozo, eno vi Bepina na Gurdić, frega robu, a barba Niko joj pod kotulu aloćaje , eno mu oči ispadoše.

Jozo:  Vražja beštijo, što to zboriš!? Moja Bepina,a? Paradira po Kotoru! A? A po kužini joj šporki pjati ! Kad je dofatim ovijem bagulinom..doma će ona meni one kamare fregat, a ne po Gurdiću balat…a Bepina, Bepina, Bepice moja, o bela moja, metle i škovacijere ćeš se ti meni privatiti, ja ti zborim…

(Otrča Jozo na Gurdić.Martin i Mato uzeše  nekoliko beškota i vrate se)

Marin: Evo, donijeli smo vam malo beškota.

(djeca sjede i jedu beškot)

Špiro: Tonka, Tonka, ja bi fetu kruva i masti …znaš ono s malo cukra kako mi je mati spremala za marendu.

Tonka: Špiro mili, nema…nema, prodali smo sve iz kuće što nam je od ćaće i matere ostalo. Evo samo ovaj stari štramac smo ostavili, postelja da nam bude.

Lucija:  Uzmi Špiro beškot, uzmi …

Tripo: Znaš Špiro, ja ti više ništa ne sanjam i lijep mi je ovaj beškot.

Špiro: Meni je zima i kad spavam i onda nekad plačem.

Tripo: Nemoj plakati, samo nemoj sanjati  i onda uvijek vidiš mrak.

Špiro: A kad plačem meni je toplije, znaš. A rekla mi je Lucija da moram imati tugu.

Tripo: Zašto? Ja je više nemam.

Špiro: E, onda će tebe progutati vir.

Tripo: Pa ti Špiro onda plači, da te ne proguta vir!

Špiro: Ti Tripo više nemaš dušu?

Tripo: Imam, imam, samo mi je tu negdje unutra…kako nemam…što sam ti ja onda…vrag?

Špiro: Nemaš, nemaš…Kaže Lucija: Gdje duše ima, tu srce plače…a moje uvijek plače…

Tonka ih miluje po glavi

Esperanca:  (tiho, gledajući prema moru)

Ovdje uvjek vapori dolaze…

(Martin, Frano, Mato i Matija ribaju. Nailazi Jerko, uredan, zalizane kose,noseći knjige za školu)

Jerko: A, opet ste utekli iz škole,a! Sve ću vas špijat sutra!

Frano:Ajde plinto pasaj doma, da te ne dofatim jerbo ću polpetu od tebe napravit!

Jerko:Ma nemo´. Ti ćeš me dofatit, a ni  gaća, ni crevalja nemaš, jado jadni!

Tripo: Njemu je banja u glavu.

Lovro: Odi ovamo, ti perleto kotorski! Ako te zakartam, neće te ni Škurda oprati!

Mato:Udari mu Frano koju frnjoku, neka ide doma materi!

Jerko:Ma nemo´, ma nemo´, vi ćete mi  frnjoke udarat, štracuni jedni s gaćama od tri kvarta! Fakini kotorski!

Tonko: E, jado, da je tebi koji kvarat u glavu da ti ne puše propuh kroz te šupjote od mozga.

Jerko: Ma nemo´! Ni libra nemate. Nećete ni ćagu dobit!

Krešo: A muči tu, beleco uparadirana!

Jerko: Ne no vi berekini, po portunima se remućate i po vas dan tim ribama fišćate!

Marin: Guljoču jedan, oli da ti pripetam jedan škopacun?

Stjepan: Žgembo, žgembavi,ma ke se uparadirao

Frano: Uf,kako si nam šesan!

(Krešo gleda Jerkovu svesku)

Krešo: Ajmeee, a vidi mu ova škembava slova!

Jerko: Ma nemo´, škembava slova, ti si škembo, a ne moja slova…Škembo škembavi…  i vi galioti kotorski!

(Ivo  i Matija podižu Jerka i nose ga van scene)

Ivo: Odi ovamo ti beštijo

Djeca u glas: Fundaj ga u more…Ivo fundaj ga u more

(Prilaze Frano, Marin, Stjepan, Matija, Ivo i Martin)

Marin:Naša je suza vjetrom nošena

Naša je koža morem natopljena

Frano: U špag mi fjondra stoji

Djetinjstvo moje šoldima se ne broji!

Stjepan: Šumom Škurde jutra pozdravljamo

Fetom kruva život blagosiljamo.

Martin: Nogama bosim život gazimo

Rukama golim svijet dodirujemo.

Matija: Ni mača, ni štita za ovaj život nemili!

Lucija: Samo ogoljena duša djeteta

Jedrima slomljenim

Burama prkosi!

(Esperanca lagano ustaje i okreće se prema moru)

Esperanca: Ovdje uvjek vapori dolaze…

Frano:Ajde, Mato  zabaci tu udicu.

Mato: Ništa moj Frano u mrežu da nam se zapleka.Ni anci koja gavica.

Tripo: Jeste li uvatili što

Mato: Ma mi smo ti Tripo prave pegule.

Tripo: Oli vas je to fjaka uvatila?

Špiro:  U ovi mandrać, Tripo, nema ništa, zbori Frano…

Lovro: Ajme, evo ufatih nešto, odite ovamo…

Krešo: Ajme, koji ulov, stara crevlja i šporka bječva!Koji meštar!

Marin: Oli to sutra ujutro na pjacu ponjet…

Tonko: Uvati još kakvu teću ili kanavacu pa da objedujemo

Stjepan: Evo ti i ove labre za onu Jozovu cotavu mačku

Mato: Evo ljudi još nešto, vucite….

Svi u glas: Vuciteee…

Marin: Prazna kašeta….ni sirene u njoj..

Krešo: I sirene bi od te njegove  belece utekle.

Mato: Evo neka poruka!

Frano: Čitaj.

(Mato čita poruku)

Mato: Prijatelji neznani

S obale daleke

Javljamo da su i nama

Prazne kašete!

Tonko: Ko je to? Ko nam to piše?

Frano: A neke pegule ko i mi!

Mato:Prazna kašeta! A nismo žvelti ni onu našu napuniti!

Lovro: Prazna kašeta?

Esperanca: Senj od Boga!

To nas sudba za more inkolaje

I bokun šperance nam valima šalje!

Mato: Senjana si ti jadna u glavu!

Martin: Amo ća, bura će ….

(Tripo i Špiro prilaze kašeti, obilaze oko nje,okreću je, tresu je, ponovo zagledaju)

Matija: Frano, uzmi tu karolu, idemo ća, bura će….

Esperanca: Senj od Boga!

Ostajem tu na ovoj obali!

Ruke ću moru pružiti

I ovu sudbu tešku prigrliti!

Nek mi  tijelo vali  lome,

Nek mi kose rasute

Ovoj buri prkose!

Marija: Ustanite, ustanite i rukama golim život uhvatite!

(Tripo i Špiro pronalaze biser u kašeti, stavljaju ga na dlan i zagledaju)

(Čuje se zvuk sirene broda  iz daljine)

Sofija: Ustanite! Ustanite pred ovim poslednim izazovom života!

Pred ovim poslednjim zovom daljina!

Pred ovim poslednjim sjajem lanterna!

Tonka: Ruke moru pružimo

Ogoljenom dušom

Život nadrastimo!

Svi tiho u glas: Ovdje uvjek vapori dolaze…

(Okreću se prema Tripu i Špiru, prilaze, zagrle se posmatrajući  biser koji svijetli na njihovim rukama)

(Duh-Život pada polako na zemlju izgovarajući sve tiše i tiše:Haaa…hooo….)


Tekst: Dijana Milošević

 

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s