Uskrsna poslanica mons. Ilije Janjića, biskupa kotorskog – Uskrs 2013.


foto_uz_text-1

Želio bih, dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi Božji narode Kotorske biskupije, zajedno s Vama razmišljati o stožernom blagdanu naše vjere, o blagdanu Kristova uskrsnuća. Slažem se s vama nije jednostavno svake godine o blagdanu Uskrsa poruke stare 2000 godina, tako prikazati da ih uvijek doživimo novim.

Uvjeren sam da bi neki od vas za sadržaj i poruku blagdana Uskrsa već na početku neizostavno stavili moto sv. Pavla: „Uzalud bi bila naša vjera da Krist nije uskrsnuo“ (1 Kor 15, 17). Tako bi povezali Pavlovu izjavu s Godinom vjere, u kojoj slavimo ovaj Uskrs, jer vjera je dar Božji, dar susreta. Malo dubljim osvrtom otkrivamo koliko nas Isus voli, koliko nas uvažava, koliko želi susret s nama, koliko je pretrpio za nas, koliko je podnio udaraca za nas, koliko se krvlju znojio za nas, koliko je padao pod križem za svakoga od nas. Između dva razbojnika razapet je za nas na sramotno drvo križa. Na križu je i umro za nas. Tu otkrivamo neizmjernu ljubav našega Spasitelja Isusa Krista prema nama. Tu spoznajemo da je ta ljubav izraz Božanske moći koja nas oslobađa od omče grijeha i zla. Pobjedonosni trijumf Kristova uskrsnuća je najava nove ljubavi za čovjeka, novog života za čovjeka, nove nade za svakoga koji povjeruje u Onoga koji je pobijedio smrt. Krist svojim uskrsnućem pokazuje kolika je njegova ljubav prema palom i nevoljnom čovjeku. Poznata je jedna rečenica: Kad bi čovjek znao koliko ga Bog voli, plakao bi od sreće.

Mi često nismo svjesni koliko nas uskrsli Krist želi, koliko nam se stavlja na raspolaganje, koliko se otvara njegovo milosrđe prema nama. Sveti otac Franjo na početku svoga pontifikata rekao je: Bog se nikada ne umara u svom milosrđu, u svojoj ljubavi, ali se čovjek umara u traženju njegova milosrđa. Ipak takvog umora ne bi smjelo biti i to radi nas samih, radi našega spasenja. Pozvani smo razvijati svoje povjerenje u Isusa i svakoga dana otkrivati ljepotu i radost vjere, jer velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni! (Ps 126, 3). Kao ona dva učenika koji su se razočarani odlučili na bijeg iz Jeruzalema. Na putu im je Isus pristupio i dok su razgovarali o svemu što se dogodilo onih dana, i dok im je tumačio Pisma oni ga nisu prepoznali, tek za večerom dok je lomio kruh učenici prepoznaše Gospodina i puni radosti žurno su se vratili iz Emausa u Jeruzalem – želeći što prije obradovati i ostalu braću javljajući im radosnu vijest: Zaista je Krist uskrsnuo, prepoznali smo ga u lomljenju kruha.

I mi ćemo svjesni – Velikih djela koja nam učini Gospodin, poput ona dva učenika iz Emausa, puni radosti pohitati, da nekome tko je izgubio radost života i vjere donesemo novu radost Kristova uskrsnuća. Neka nitko od nas ne propusti tu šansu da se u njemu dogodi Uskrs. Nedavno sam pod naslovom „Kada se događa Uskrs?“ pročitao – Uskrs se događa:

Svaki puta kada jedini drugima oprostimo i kada se pomirimo;

Svaki puta kada mir, pravda i dobro nadjačaju svađu, nepravdu i zlo;

Svaki puta kada preskočimo sjenu vlastite umišljenosti, egoizma i pohlepe;

Svaki puta kada dopustimo Bogu da djeluje u nama i po nama;

I dodajem: Svaki put kad se ispovjedimo i postanemo svjesni da nam je Bog oprostio grijehe.

Na kraju ove poslanice dragi vjernici želim vam, sretan i blagoslovljen blagdan Kristove pobjede, blagdan Kristova uskrsnuća. Najveća mi je želja da se u svakom od nas dogodi Uskrs!

Vaš brat u Kristu,

† ILIJA, biskup

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s