Sjećanje na autora pjesme “Rajska djevo, kraljice Hrvata”


PETAR PERICA

Autor teksta: narod.hr/dulist.hr

Na današnji dan 24. listopada 1944. na Daksi, otočiću pored Dubrovnika, smaknut je otac Petar Perica, katolički svećenik i isusovac. Taj bogobojazni svećenik bio je autor u hrvatskom puku popularnih napjeva ‘Rajska djevo, kraljice Hrvata’ i ‘Do nebesa nek se ori’.

Rođen u Kotišini kraj Makarske 27. lipnja 1881., otac Petar Perica osnovnu je školu pohađao u Makarskoj. Poslije toga, školovanje je nastavio 1895. u sjemeništu u Travniku.

Godine 1901., postao je isusovac. Novincijat je obavio u Velehradu pa se dalje školovao u Austriji i Bratislavi. Kao redovnik boravio je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. Od 1937. godine otac Petar Perica živi u Dubrovniku, gdje postaje superior tamošnje isusovačke zajednice. Na službi je u dubrovačkom biskupijskom sjemeništu.

Nakon što su 18. listopada 1944. partizani ušli u Dubrovnik, u nedjelju 22. listopada iza 22 sata navečer uhitili su Petra Pericu. Čuvši o partizanima koji su ga došli uhititi u kuću Družbe Isusove, pater Perica je kratko rekao: ‘Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se. Ako je žrtva, pa neka bude, primam je!” Potom se brzo spremio, uzevši sa sobom svoj redovnički križ, sliku Srca Isusovog i Marijinog, te sliku svetog Josipa.

Spremajući se stalno preporučivao – kratkim zazivima Srcu Isusovom i Marijinom, i svom zaštitniku svetom Josipu. Pripremao je tako svoje toplo i nedužno kršćansko i svećeničko srce da se spremi podnijeti žrtvu po uzoru na Gospodina, zatražio oprost od u kući prisutne redovničke braće i od svih se zauvijek oprostio.

Krvnici s petokrakama na kapama već su mu pripremili grob, kao i brojnim nevinim Dubrovčanima. U noći sa 23. na 24. listopada 1944. iz zatvora u samom Dubrovniku prevezen je sa većom grupom drugih uglednih građana Dubrovnika na obližnji otočić Daksu. Tamo su bez suđenja ubijena 53 ugledna dubrovačka Hrvata.

Nakon ekshumacije tijela ubijenih, DNK analizom su identificirani posmrtni ostaci Petra Perice, pa je nakon gotovo 66 godina 26. lipnja 2010. dostojno pokopan uz svoju redovničku subraću na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo. Poznat je kao autor do danas u narodu omiljenih katoličkih pjesama ‘Rajska Djevo kraljice Hrvata” i ‘Do nebesa nek se ori”.

Ovaj strašan zločin pokazuje kako su partizani i komunisti htjeli obezglaviti hrvatski narod proganjajući i ubijajući njegove najbolje sinove, upravo one koji su bili nositelji vjerskog i društvenog života.

Nebrojeni pokolji i progoni svećenika, učitelja, književnika, liječnika i drugih nositelja i stupova društva teret su čije posljedice osjeća hrvatski narod i dan danas. Najtužnija stvar je što se ovim strašnim događanjima i zločinima moralo šutjeti 45 godina po cijenu zatvora, pa i smrti. Čak i danas se prijeti onima koji istražuju i razotkrivaju strašne zločine partizana.

ZDRAVO, DJEVO

Zdravo, Djevo, svih milosti puna,
vječnog sunca ogrnu te sjaj.
Oko čela zvjezdana ti kruna,
ispod nogu stenje pakla zmaj.

Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.

Blažena si, jerbo sva si čista,
zmijin dah ne okuži ti grud!
Zvijezda sreće i nama da blista,
noći grijeha mrak rasprši hud!

Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.

Petar Perica rodio se 27. lipnja 1881. u selu Kotišina poviše Makarske. Bio je četvrto i najmlađe dijete u obitelji Zanimljivo je spomenuti da obitelj Perica starinom potječe od slavnoga hrvatskoga plemena Kačić. Nema sumnje da je i Petar Perica znao na tragu Andrije Kačića Miošića napisati pjesme koje će narod prihvatiti i pjevati, koje će se mnogima doimati narodnima.

Naime, Petar Perica autor je pjesama odnosno stihova u pjesmama “Zdravo Djevo” i “Do nebesa nek se ori”, koje Hrvati katolici nezaobilazno pjevaju na crkvenim svečanostima.

Može se kazati da je upravo zahvaljujući pjesničkome talentu Petar Perica postao svećenikom, isusovcem. Jer kada je 1895. godine splitsko-makarski biskup Filip Frano Nakić pastirski pohodio Makarsku, pozdravio ga je učenik trećega razreda građanske škole Petar Perica vlastitom pjesmom – a biskupu se pjesma toliko svidjela da se zainteresirao za marljivoga i nadarenoga đaka. Čuvši kako ima želju postati svećenikom, a da ga siromašna obitelj ne može školovati, ponudio mu je sjemenište u Travniku u Bosni, sjemenište koje su vodili isusovci.

Nakon travničkoga sjemeništa stupio je Petar Perica 1901. u novicijat Družbe Isusove u Velehradu u Češkoj. Nakon toga je humanističke nauke i retoriku učio u austrijskim kolegijima. Potom je skolastičku filozofiju studirao u slovačkoj Bratislavi, pa je uslijedio magisterij u travničkome sjemeništu, a zatim studij teologije u austrijskome gradu Innsbrucku. Tamo je zaređen za svećenika 26. srpnja 1914., a mladu misu je služio 9. kolovoza iste godine u rodnoj Kotišini.

Zatim slijede razne službe i mnoge duhovničke i pastoralne dužnosti: u Zagrebu, opet u Travniku, pa u Splitu. U Splitu je sjemeništarcima držao nezaboravne duhovne vježbe, ispunjene zanosom i pjesničkom slikovitošću. Ovako je patra Pericu doživio ondašnji sjemeništarac i kasniji književnik Ivan Raos: “Divno govori pater Perica i ja mislim da nikada nije bilo na svijetu takvoga govornika.”

Valja svakako spomenuti da je Petar Perica za svojega apostolskog djelovanja u Splitu surađivao s Ivanom Merzom u namjeri da u Hrvatskoj osnuju svjetovni institut, o čemu je sačuvana njihova bogata korespondencija. Nakon odlaska iz Splita pater Perica postaje duhovnik sjemeništa u Šibeniku. Tamo su ga đaci smatrali svetim čovjekom i čuli su ga više puta govoriti da želi umrijeti za Krista, mučeničkom smrću.

U Dubrovniku je Petar Perica postao apostol mladeži i apostol pobožnosti Srca Isusova. Već mu je odavno bilo osobno geslo: “Sve veća slava božanskoga Srca Isusova”.

Bijaše pater Perica na glasu svetosti, što ga je počeo pratiti još kao mladića u travničkome sjemeništu, a umro je svetačkom, mučeničkom smrću na Daksi, otočiću nadomak dubrovačke luke Gruž, gdje su ga u noći s 25. na 26. listopada 1944. streljali partizani, bez suđenja i bez ikakvih dokaza krivnje. Zajedno s patrom Pericom tada je mučki pogubljeno najmanje 35 Dubrovčana, među kojima 7 svećenika. U nedavno izdanoj knizi isusovca Roka Prkačina O. Petar Perica, DI: Pjesnik i mučenik” možemo o dostojanstvenoj i mučeničkoj smrti Petra Perice pročitati:

“Mobilizirani partizanski vojnik, nakon ulaska partizana u Dubrovnik, nalazeći se u partizanskoj jedinici na Brgatu, čuo je kako su partizani, vrativši se baš s Dakse u bazu na Brgatu, među sobom pričali da su mitraljezom pokosili mnoge Dubrovčane. Jedan od njih je rekao kako ne može zaboraviti sliku ‘padra Perice’ oko kojega su se okupili osuđenici s rukama preko očiju, a on raskrilio ruke i pjevao crkvenu pjesmu Tebe Boga hvalimo i gledao ravno u mitraljesku cijev.”

Dubrovački biskup Mate Uzinić je 31. listopada 2012. predložio da se za Petra Pericu, uz još neke svećenike, pokrene dijecezanski proces za utvrđivanje njihova mučeništva i proglašenja blaženima.

U nastavku poslušajte pjesmu za koju je tekst napisao p. Perica: “Rajska Djevo, kraljice Hrvata”, a gornji tekst preuzet je s internetske stranice Radio Vatikana.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s