Fasinada Perast 2010.


22.07.2010. u 19.00 sati u Perastu održana tradicionalna manifestacija Fašinada

Ovaj drevni običaj datira iz 1452. godine kada se po predanju ribarima, braći Mortešići, na hridi gdje je današnji otok Gospa od Škrpjela ukazala slika Bogorodice. Mještani svake godine 22.srpnja, u zalazak sunca,bacanjem kamenja oko otoka ispunjavaju zavještanje predaka.

Barke okićene javorovim granama i vezane u nizu, u kojima se nalaze muški potomci Peraštana, župnik i predstavnici Bokeljske mornarice, kreću od ponte Đurišića na ulazu u Perast, ka otoku. Po tradiciji pjevaju se pjesme bugarštice.Barke plove uz obalu dok ne dođu do poslednje kuće, a zatim se okrenu prema školju gdje naprave prsten i polažu kamenje u more.

Tradicionalna manifestacija -Fašinada

Tradicionalno nasipanje kamenja oko otoka

Svake godine,22. srpnja,prema drevnom običaju u smiraj dana barke okicene javorovim grancicama, zelenilom, napunjene kamenjem i povezane jedna za drugu, kreću od Perasta ka otoku Gospe od Škrpjela.

Barke okićene javorovim grančicama, zelenilom, a napunjene kamenjem, zaplove od Posova do Pjace svetog Nikole, od istočnog kraja Perasta, do zapadnog, prema Gospi u dugom nizu, jedna za drugu vezane.Veslajući pjevaju stare peraške pjesme-bugarštice. U barkama se nalaze: sveštenik, gradonačelnik i počasni građani Perasta. Prva se barka približava Školju, a za njom i ostale, u krugu. Tada nastaje slavlje i svi bacaju krupno, bijelo  kamenje u more oko ostrva. Crkveno zvono nad Perastom oglašava taj svečani trenutak.

Preuzeto sa sajta

http://www.kotorskabiskupija.net/

Gospa od Škrpjela

Upravitelj svetišta: Mons. Srečko Majić

“Prema tradiciji koja se do današnjih dana sačuvala u procesionalnom obredu nasipanja kamenja oko otoka, kao rođendan otoka Gospe od Škrpjela uzima se datum 22. srpnja 1452. godine. Prema tom drevnom i jednostavnom ceremonijalu na taj dan svake godine u smiraj dana sve barke Perasta ispunjene kamenjem i povezane jedna uz drugu, svečanim ophodom duž obale, uz pjevanje tradicionalnih narodnih pjesama kreću prema Gospinom otoku, da bi oko njega nasipali kamenje. Ova jedinstvena procesija, sjećanje na stoljetni mukotrpni proces izgradnje otoka u čast Majke Božje u središtu Bokokotorskog zaljeva, pred samim gradom Perastom. No, vrijeme je isplelo legende o postanku ovog zavjetnog otoka, kako se čini, jedinstvenog na svijetu.
Dok je otok s benediktinskom opatijom sv. Jurja u cijelini prirodno uzvišenje jedne široke planinske podmorske lege, naq mjestu današnjeg umjetnog Gospinog otoka nalazi se goli greben, hridina ili „Škrpjel“, kako je narod nazivao oveći kamen tog istog podmorskog masiva. Nasip je nastao oko prvobitnog škrpa, na kojem danas počiva glavni oltar u crkvi. Odatle ime otoka Škrpjel, jer se u starija vremena takva vrsta morskih sprudova nazivala škripio, koji je vjerojatno dalmato-romanski leksički ostatak od riječi „scopulus“.
Prvotna crkva, kao i današnja posvećenja Uznesenju Bogorodice izrađena je sredinom XV. stoljeća i bila je skromnih dimenzija s obzirom na veličinu hridine na kojoj je počivala. Tokom stoljeća nasipanjem kamenja i potapanjem starih i isluženih jedrenjaka površina otočića se postepeno povećavala, što je omogućilo smijelije arhitektonske zahvate. Do 1603. godine potopljeno je stotinjak brodova. Današnji ansambl najvećim dijelom nastao je poslije 1666. godine, jer je svetište očigledno jako stradalo u velikom dubrovačkom potresu (1667.). Na čuvarevoj kući označena je danas linija oštećenja iz toga potresa i na tom oslabljenom mjestu građevinske strukture pojavila se ponovno pukotina i u potresu 1979. godine. Pravokutni korpus crkve uz koji je prislonjena čuvareva kuća jednostavnih je i lijepih proporcija i samo u obradi detalja pokazuje svoju vezu s barokom u kojemu se već u to doba u Perastu grade raskošne palače. Tek naknadnim radovima, gradnjim prezbiterijalne kapele i zvonika, crkva dobiva svoj izraziti barokni akcent u vertikali okruglog zvonika i silueti kupole nad kapelom. Za prezbiterijalni dio zna se pouzdano da je rađen po nacrtima domaćeg graditelja Ilije katičića od 1720. do 1725. godine. Okrugli zvonik, jedinstven po formi na našoj obali, svoju strukturu najvjerojatnije duguje obrmbenoj funkciji, jer ne treba zaboraviti da se cijela izgradnja svetišta odvija u nesigurnim vremenima kada je Boka kao granično područje Mletačke republike izložena ratnim sukobima. Fasada čuvareve kućice prema Perastu dobiva svoju konačnu baroknu formu u XVIII. st. kada je i izgradnjom barokne terase sa sjenicom nad cisternom cijeli ansambl dobio svoj konačni izgled. Na maloj pjaceti ispred crkve neobarokna fasada skriva tzv. Pomirdbenu dvoranu. Svetost Gospe od Škrpjela bila je stoljećima najbolja garancija Bokeljima da će na tome mjestu u sjeni svetišta, u miru moći rješavati svoje lokalne sukobe. Ovaj je prostor sagrađen sa svrjom da zavađene stranke u lokalnim sporovima tu pronađu pravedna rješenja i tako izbjegnu mletačke sukobe. Kamene klupe unutar svorane jedino su sjećanje na mnoge osobne i društvene drame koje su se ovdje u smirenom ambijentu zaljeva pronašle svoja pravedna rješerješenja. Posebno je vrijedan kameni stol prislonjen na zapadnu fasadu crkve u tipičnim baroknim formama koji počiva na dva primitivno isklesana titana. Mali vrt okružen kamenim zidom nastao je u novije vrijeme kao izraz potrebe male samostanske zajednice na otoku, a i kao svojevrsni simbol jer je zemlja kojom je nasut donesena iz svih mjesta Boke Kotorske.
Ulazak u crkvu znači susret s sva velika imena bokeljskog slikarstva: Lovrom Marinovim Dobričevićem i Tripom Kokoljom. Centralno postavljena Dobričevićeva Madona kao da daje svjetlost s mramornog prijestolja oltara Kokoljinim Likovnim zapisima u polutamnoj lađi. Gotika i barok mire se u pobožnom susretu.”
Preuzeto sa sajta Kotorske biskupije

http://www.kotorskabiskupija.net/

Čuvareva kućica

“Iz prezbiterija crkve ulazi se u malu sakristiju u kojoj je ispod lijepo barokno oblikovane ploče grob svećenika koji su službovali u svetištu. Posebno je vrijedan mali reljef u kararskom mramoru ugrađen u zid, koji predstavlja prizor Navještenja, rad mletačkog kipara Giovannia Bonazze (XVIII. st.). Suvremeni milanski kipar Alessandro di Ceglie poklonio je kamenu glavu Mrtvog Krista kao uspomenu na svoj rodni kraj. U staklenim vitrinama čuvaju se djela domaćih zlatara, dio bogate zbirke zavjetnih darova.     Mala soba koja dijeli Lapidarij od sakristije ispunjena je zavjetnim slikama brodova. Na zidovima se mogu pročitati pjesnička ostvarenja brojnih autora koji su svoje nadahnuće našli upravo ovdje. Lapidarij čuva inskripcije i kamene ulomke iz ilirskog, rimskog, grčkog i srednjovjekovnog razdoblja. Zanimljiv je primjerak ilirsko-rimskog cipusa (šišarke), nadgrobnog spomenika. Ovdje je sačuvan i najstariji kršćanski znak iz Perasta, križ urezan u tegulu iz kasnoantičkih vremena. Ranoromanski pleterni ostaci (IX. st.) dio su kamenog pokućstva iz crkve sv. Križa.
Kroz jedna vrata u lapidariju može se vidjeti mala prostorija namještena poput antikvarnice, u kojoj se nalaze zbirke materijalne kulture ovoga kraja. Posebno su zanimljive zbirke srednjovjekovnih ključevi i brava. U maloj bočnoj prostoriji nalazi se zbirka suvremenih umjetnika koji su svoju likovnu inspiraciju potražili u motivima dvaju otoka i Boke.
Na stropu iznad stepeništa koje vodi na kat kuće vise komadi brodskih konopa, dijelovi oružja i različitih predmeta. To su sve materijalni ostaci i svjedoci teških nesreća i situacija u kojima su se ljudi spašavali, pa kao znak svoje vjere u čudesni zagovor Škrpjelske Gospe donosili to svetištu kao trajnu uspomenu. Škrpjelska Gospa bila je poznata, ne samo u Boki već duž cijele obale, o čemu svjedoči i arhivska shema brodova koji su nosili njezino ime. Od XVI. st. do sada bilo ih je više od 150.     U maloj niši na hodniku koji vodi u središnju dvoranu nalaze se ostaci grčkih i rimskih amfora izvađenih iz mora u blizini otočića, svjedoci živog pomorsko-trgovačkog prometa antike. Na suprotnom zidu mala filatelistička kolekcija maraka mariološke tematike čini okvir dvjema serijama maraka na kojima su motivi Škrpjela.
U središnjoj dvorani izložen je najvrjedniji dio iz zbirke zavjetnih slika brodova, koje se čuvaju u svetištu. Scene prikazuju stoljetni život Peraštana i Bokelja na moru XVII. do XX: stoljeća. Sačuvana je uspomena na slavne i dramatične podvige. Uspješna borba s prirodnom stihijom, ili s gusarima i drugim neprijateljima dobila je svoj likovni zapis koji u sjenci svetišta i do danas podsjeća da mornarski kruh ima „devet kora“.
Arheološki materijal izložen u vitrini u sredini dvorane pripada neolitu. Don Gracija Brajković otkrio 1968. godine u pećini Spila iznad Perasta tragove neolitske kulture, najstarije do sad pronađene u zaljevu (3500. godine prije Kriste). Izložena keramika i kameno oruđe dio su tog bogatog nalaza.
Gotički lik Bogorodice u palminom drvetu bio je pulena na pramcu jedrenjaka. Gotičko-lombardijska škrinja (XV. st.) najstariji je komad namještaja u Boki. Visoka stolica s naslonom bila je učiteljska katedra osnovne škole u Perastu koji su otvorili franjevci 1636. godine i koja je ujedno bila i pomorska škola. Propeler na ručni pogon mehanička je konstrukcija od kovanog željeza s dva prijenosnika koja je služila za pokretanje samostanske barke peraških fratara. Prava je rijetkost i jedan je od najstarijih tipova brodskih vijaka na ručni pogon.
Velika slika na platnu koja predstavlja „Pokolj nevine djece“, rad je Tripa Kokolje. Po stilskom izrazu to je vjerojatno njegovo najranije djelo. Možda je, s obzirom na svoju izduženu formu bila namijenjena da ukrasi ogradu pijevnice u crkvi na otoku ili u crkvi sv. Nikole u Perastu. Osobitu pažnju brojnih posjetilaca privlači omanja slika koja u tehnici veza reproducira gornji dio glavnog oltara crkve s ikonom Gospe od Škrpjela prekrivenom srebrnim okovom. Zavjetni je rad Peraštanke Jacinte Kunić i predaja kaže da je strpljiva djevojka vezla punih 20 godina. Smatra se jednim od najljepših radova iglom u našoj zemlji, a posebna je zanimljivost da se osim svilene, srebrne i zlatne niti, koristila i nitima prirodne kose za izvedbu frizura na prikazanim likovima. Iz potpisa saznajemo da je rad završila 1828. godine. Slikarska skica sa strane svjedoči da Jacinta Kunić nije bila samo strpljiva vezilja, već i talentirana slikar.
Izrezbarena krma dio je raskošno oblikovanog brodića kojim se služila peraška općina u svečanim prilikama.
Mala zbirka oružja podsjeća da je svetište ponekad trebalo braniti i snagom oružja.
I još je mnogo toga što treba vidjeti u ovoj jedinstvenoj riznici umjetnosti.”

Preuzeto sa sajta Kotorske biskupije

http://www.kotorskabiskupija.net/

Crkva Gospa od Skrpjela podignuta je 1630. godine na istoimenom vjestackom otoku.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s