Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam Ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Teci Dravo, Savo teci,
Nit’ ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!
Tekst: Antun Mihanović
Glazba: Josip Runjanin
VIDEO
Jedna je boja crvene krvi,
od teških rana, vjekova dugih.
Druga je boja bijelih jedara,
od bijelih grudi i snježnih gora.
Treća je boja od plavog neba,
od bistrih rijeka i modrog mora,
a nasred svega, ko bedem stoji,
to grb Hrvata vijekove broji.
To je barjak hrvatskoga roda,
to je naša trobojnica stara!
On je sunce kada gori kamen,
on je nama nejsretniji znamen.
To je barjak hrvatskoga roda,
to je naša svetinja i spomen,
u slobodi uvijek će se viti
i zauvijek hrvatski će biti.
Žaluje jedan pustinjak za Uskrslim jutrima mirisnim cvatom zelenih agava…
U gluhoći starih relikvijara
bdijenja
u noći
sv. Kristofora.
Srebreni otisci ljepote:
prčanjski jedrenjaci
oluje
ispaćena lica muljanskih ribara.
Pred
Presvetom Bogordicom Eleusom
bijele orhideje.
Izblijedjeli obrisi kamena
korčulanska sunca.
Žaluje
jedan pustinjak
za Uskrslim jutrima
mirisnim cvatom
zelenih
agava…
Posvećeno Blaženom Graciji
12. ožujka, 2016., Zagreb
Autor: Dražen Zetić
Vrlo zanimljiva i poticajna Web stranica. Drago mi je da su klapske pjesme slušane i u Boki kotorskoj.
Otac sam jednog dvanaestogodišnjaka (5 razred O.Š.) i u pripremama smo za natjecanje iz matematike.
Srdačan pozdrav iz Zagreba, A.Tunjić